Pred Blue Magic i Sinišom je drugo gostovanje na…

Siniša Šicar, ljubiteljima futsala dobro poznato ime, drugi put sa svojim klubom u okviru takmičenja UEFA Futsal Lige Šampiona, gostuje na ovim prostorima. Uvek vedrog duha raspoložen za šalu, ovaj stručnjak i futsal zaljubljenik, odvojio je svoje dragoceno vreme tokom boravka u rodnoj Banjaluci i ugostio nas u svom domu. Pre nezaobilaznog trećeg poluvremena kod Siniše, moralo se i malo prodiskutovati na temu nama najvoljenijeg sporta sa baziranjem na učešću kluba iz Dablina na turniru u Podgorici u okviru kvalifikacijs za Ligu Šampiona kao i o samom timu.

Obzirom da ste posle nešto više od 6 meseci sa svojim klubom ponovo na ovim prostorima, odnosno posle gostovanja u Skoplju i odigravanja jednog meča u okviru UEFA Futsal Lige Šampiona, sada u starom formatu Preliminary Round gostujete u Podgorici. Koliko se moglo učiniti na polju igre kada ste tim preuzeli svega tri meseca pred Skoplje i uvedenog lockdowna u Irskoj?

Šta da Vam kažem, mi smo posljednji put bili u dvorani upravo u Skoplju u oktobru prošle godine, a prije toga šest mjeseci nismo vidjeli parket. Danas, deset mjeseci kasnije, Irska je i dalje “pod ključem” i nijednog momenta nije bila otvorena, ni jedan jedini dan! Restorani, dvorane, sve aktivnosti u zatvorenom prostoru još uvijek su na čekanju. Za Makedoniju smo se spremali tri mjeseca, napolju; prvi mjesec trčeći po parkovima u manjim grupama, jer je sve drugo bilo zabranjeno, a onda su nam dozvolili trening na vjestačkoj travi u grupama do 6 ljudi i to bez kontakta. Spremili smo se najbolje što smo mogli u takvim uslovima i otišli da damo sve od sebe. Ja sam čak i zadovoljan kako smo tamo odigrali, naravno da rezultatom niko nikad nije zadovoljan kada izgubi, ali samo ja znam kako smo se spremali i kroz šta smo sve prošli da bi uopšte otišli u Skoplje. Mi nismo znali da li će nam biti dozvoljeno izaći iz Irske, pa da li će nam poslije biti dozvoljen ulazak, sav taj stres kroz koji smo prošli bio je veći i važniji od treninga, neki igrači su odustali od putovanja, i tako… Po meni, kad se sve to uzme u obzir, odigrali smo dosta dobro protiv Shkupija, koji je daleko bolja i iskusnija ekipa od nas, bilo nam je lijepo kod naših domaćina, koje ovim putem pozdravljam

Sa ovih prostora ste i smatramo da ste odlično upoznati sa ekipama koje učestvuju na turniru u Podgorici, kako ocenjujete sastav grupe i koliko ćete moći da nadoknadite nedostatak pravog treninažnog procesa na koji ste naučili?

Ja sam mišljenja da se sve zna, ako ništa, ono bar na papiru. Naravno, ni jedna ekipa ne izlazi na teren da izgubi niti da se unaprijed preda pa tako ni moja. “Potućemo” se sa svima, i iskren da budem i igrači i ja jedva čekamo da izađemo na megdan protiv sva tri kluba, a ja naročito jedva čekam utakmicu protiv FON-a. To će nam biti prva odigrana utakmica još od Makedonije, prva utakmica nakon 10-11 mjeseci neigranja. Nažalost, u Irskoj se ništa nije promijenilo po pitanju lockdown-a i ublažavanja mjera, tako da pomisao da ćemo uopšte ući u dvoranu i odigrati futsal utakmicu u meni prvo izaziva neizmjernu radost, a kad na to dodamo da će ta utakmica upravo biti protiv FON-a, kluba iz Srbije koji već godinama pratim, šta više treba dodati. Mislim da će FON opravdati ulogu favorita u grupi i da će bez većih problema zauzeti prvo mjesto. Gledao sam svih pet utakmica finala protiv Novog Pazara, ne mogu baš reći da znam sve o njima jer će sigurno biti i nekih pojačanja u prelaznom roku kao i novih taktičkih elemenata, ali ono što sigurno znam je da je FON kao i futsal u Srbiji svjetlosnu godinu ispred mog kluba i futsala u Irskoj. Njihov domet po meni nije samo prolazak u Main Round, nego bi uz dva-tri pojačanja sve osim ulaska u Elitnu rundu za mene bilo iznenađenje.

Što se tiče kvaliteta grupe, gledano iz mog ugla, ne mogu reći da smo imali sreće. S obzirom da dolazimo iz trećeg šešira, dobili smo najtežeg mogućeg protivnika iz četvrtog, koji je pored toga i domaćin turnira. Ja stvarno ne razumijem na osnovu čega je KMF Titograd rangiran tako nisko, to je daleko ozbiljnija ekipa od svih ostalih iz četvrtog šešira a rekao bih i od većine klubova koji dolaze iz trećeg šešira. Činjenica da je moj klub, Blue Magic, igrao dva puta protiv Titograda u posljednje 3-4 godine i u oba susreta je glatko poražen govori sve o odnosu snaga i rangiranju. Da smo imali sreće mogli smo upasti u bilo koju drugu grupu od potencijalnih 6, te s pravom sebe smatrati favoritom u utakmici protiv četvoroplasirane ekipe iz grupe, da ne kažem baš da bi nam u tim grupama tri boda bila zagarantovana, ali ni to nije daleko od istine. Ovako, preostaje nam borba za goli život u svim utakmicama.

Što se tiče potencijalnog nadoknadjivanja treninga i nacina rada na koji smo navikli, tu i ne osjetimo neke nedostatke jer smo na ove uslove navikli i za druge ne znamo. Od kad sam ja preuzeo klub kao glavni trener, a to je bilo u avgustu prošle godine, uslovi rada su isti, uz minimalne izmjene dozvoljenog broja igrača (okupljanja). Treniramo isključivo vani, kad se mjere pooštre onda treniramo individualno, kad malo popuste onda treniramo u grupama od 6 do 15 igrača bez kontakta. Šta da Vam kažem, nismo odigrali prijateljsku utakmicu a kamoli takmičarsku još od proslog nastupa u LŠ

Kako ste uklopili različite futsal i ljudske mentalitete igrača u timu?

To je svakom treneru koji radi u multinacionalnoj sredini vjerovatno najizazovniji dio posla, a samim tim i najzanimljiviji. S obzirom da u klubu radim sa igračima iz osam ili devet različitih zemalja, svakodnevno se javljaju neki manji problemi i izazovi; kulturološke razlike su velike ne samo izmedju igrača koji dolaze npr. iz Istočne Evrope i Južne Amerike, nego čak i između pojedinih igrača koji dolaze iz iste zemlje, npr. Brazila. Velika zemlja, velike razlike. Jedina im je sličnost sto pričaju istim jezikom. Ali, sve nas veže ista ljubav i ista strast, sve se to na kraju svede na “jezik futsala”, tako da se ne bih baš previše žalio na tu temu. To je za mene jedan veliki plus, bogatsvto, učimo se kako da bolje razumijemo jedni druge, a to je korisno i u životu izvan terena.    

Ko su po vama favoriti na turniru i možete li nešto o ekipama reći?

Već sam se malo osvrnuo na kvalitet FON-a i Titograda, kako uopšteno tako i u poređenju sa mojom ekipom. Mislim da UEFA ranking ne laže po pitanju favorita, FON je tu daleko ispred svih, jedino smatram da je Titograd trebao biti u šeširu iznad našeg. Iskren da budem, o Gruzijcima ne znam ništa i tek treba da sjednem da odgledam par utakmica da se bolje upoznam sa tom ekipom. Bilo kako bilo, dolaze iz drugog šešira, imaju zavidan koeficijent, tako da otprilike znam šta mogu očekivati i prije nego pogledam te utakmice. Naravno, mislim na očekivanja i poredjenja sa Irskim klubovima…

Ukratko, FON prvi, borba za drugo mjesto između Gruzijaca i Titograda, a mi se nećemo unaprijed predati nikome (pa ni FON-u) i do zadnje sekunde ćemo se tući sa svima za svaku loptu. Bar se nadam da ćemo tako pristupiti. To je za nas jedno veliko iskustvo za budućnost, da vidimo gdje smo u ovom momentu, pa kad se uslovi rada promijene i dozvole nam povratak u dvoranu da možemo raditi dalje i jače, i težiti konstantnom napretku. “Potuci” se sa svima do granica svojih mogućnosti, pa na kraju pružiti ruku. To je plan.

Sličnosti i razlike između futsala što se tiče organizacije i igre na ovim prostorima i u Irskoj?

Da ne komentarisem puno futsal na našim prostorima, kako kvalitet tako i organizaciju (minimalne su razlike između zamalja s naših prostora), Irska je što se futsala tiče još u povojima, a pandemija nas je još više unazadila. Taman smo polako krenuli da se mrdamo naprijed, savez je počeo sa pilot projektima edukacije trenera, počeli su i neki fudbalski klubovi da se interesuju za futsal i šalju trenere mlađih kategorija na edukaciju – a onda je sve stalo. Kao što rekoh, Irska je još uvijek pod ključem, vidjećemo kako će se stvari dalje razvijati. 

Da li i Vaš tim kao što smo načuli, planira dovođenje pojačanja za Preliminary Round i koja?

Na ovu novinarsku patku se samo mogu nasmijati. Koga mi možemo dovesti i šta mi igračima možemo obećati kad niti smo igrali ligu prošle i ove godine, niti smo vidjeli dvoranu? Treniramo pomalo vani i to je to, nedovoljno da bi nas ijedan igrač shvatio ozbiljnao i došao kod nas. Naravno, pričam o igračima koji bi bili značajna pojacanja za nas. Mi radimo i treniramo sa onim što imamo, a to su igrači koji već žive i rade u Irskoj, pa im futsal ne predstavlja ni izvor primanja ni preveliku obavezu. Ali, sa tim što imamo i u uslovima koji su nam nametnuti mi radimo najbolje i najozbiljnije što možemo, i ja odbijam da kažem da u Crnu Goru putujemo samo na ekskurziju. Idemo igrati sa svima, pa kako bude.

Vaše mišljenje o budućnosti i razvoju futsala u Irskoj?

Nadamo se najboljem i nastavku edukacije trenera čim se pandemija završi ili mjere ublaže. Ja sam tu da pomognem koliko god mogu, savez me već uključio u neke projekte i već smo dogovorili neke seminare i kurseve za trenere u Irskoj. Dogovorili smo uslove, dogovorili smo da ja pripremim materijale i predavanja za te kurseve, i ja se iskreno nadam da će se to pokrenuti čim irska vlada da zeleno svjetlo za ulazak u zatvorene prostore.

Na kraju, veliki pozdrav svim čitaocima Futsal Balkana, a Vama  veliko hvala za interesovanje i pozivu za ovaj intervju.

 

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.