Momčad trenera Sergia Lacerde koja je u play offu dosad izbacivala redom elitu brazilskog futsala (Marecco, Corinthians pa Falcaov Magnus u polufinalu) odigrala je fantastičnu utakmicu te bez dvojice ponajboljih igrača, bekova Neguinha (suspenzija) i Daniela Barona (ozljeda koljena) a na krilima fantastičnog vratara Djonya uspjela u potpunosti zaustaviti najubojitiji napad dosadašnjeg dijela LNF-a te na uzvrat u Erechim (nedjelja 9.12.) ide s psihološkom prednosti i saznanjem da im je za povijesno slavlje prve titule prvaka LNF-a za neki klub iz savezne države Parane dovoljan i remi!

Pato Futsal – Atlantico 6:0 (2:0)
Alemão, Di Maria (2x), Lucas (autogol), Ernandes i Djony

Pretijesna je protekle nedjelje bila dvorana „Dolivar Lavarda“ u gradu Pato Branco (90 tisuća stanovnika), kapaciteta nešto manjeg od dvije tisuće mjesta, za sve one željne prisustvovanja „povijesnom finalu“ kako su ga prozvali mediji a u kojemu je njihove „Patke“, momčad Pato Futsala, po prvi put u svojoj povijesti u finalu najelitnijeg brazilskog natjecanja, prestižne Lige Nacional de Futsal, čekao okršaj s moćnom, po mnogima favoriziranom ekipom Atlantica, „Pijetlova“ iz Erechima.

A upravo je na tu temu iz životinjskog svijeta, odnosno klupskih maskota i jesu li jače patke ili pijetlovi, zaiskrilo na terenu kod Ernandesovog pogotka za 5-0 vodstvo domaćina te neprimjerenog slavlja pri kojem je, posprdno izigravajući upravo maskotu gostujuće ekipe, pijetla, isprovocirao igrače kluba iz Erechima, uzrokovao prekid utakmice od nekoliko minuta te na koncu zaradio i žuti karton. No, ako je ijedan karton u povijesti sporta lagano zaboravljen i oprošten od strane kako navijača tako i stručnog stožera kluba to je bio upravo ovaj Ernandesov jer je nekoliko trenutaka ranije njegovim pogotkom stavljena točka na fantastičan dan domaće momčadi i potvrđena velika, ogromna pobjeda i psihološka prednost uoči odlučujuće uzvratne finalne utakmice.

No, od samog početka utakmice ništa nije govorilo kakav crni scenarij se sprema za goste iz Erecehima koji sada u uzvratnih 40 minuta trebaju pobjedu za izjednačenje serije a s kojom onda pitanje osvajača LNF-a odlazi u produžetke. Otvorili su utakmicu čvrstom obranom te dobrim protokom lopte na opasne pivote Jea i Kekea a što je zadavalo dosta muke domaćinu te čak nagnalo domaćeg stratega na minutu odmora prilikom koje je od svojih igrača tražio upravo spriječavanje dotoka lopti na pivote gostiju. S druge strane Pato je pokušavao uzvratiti dugim posjedom, s plitkom formacijom 4-0 i puno kratkih dodavanja koja im nisu donosila puno okomitih rješenja u napadu međutim jesu, i to u više navrata, otvarala prigode za šuteve s distance te davala naznake pukotina u obrani gostiju.
Takva, ravnopravna utakmica odvijala se sve do devete minute kada za goste počinje „crnih“ 120 sekundi u kojima prvo serijom pogrešaka najiskusnijih igrača (Je, Keke, Cleber pa i golman Careca) i lošim branjenjem brze tranzicije domaćina (koja se potvrdila kao definitivno najubojitije oružje domaće momčadi kako u dosadašnjem dijelu play-offa tako i u ovoj utakmici) te dolaze u zaostatak od jednog, a odmah ubrzo zatim i dva pogotka za domaćinima koji su fantastično iskoristili pogreške i nesmotrenosti gostujućih igrača te prepunu dvoranu svojih navijača doveli u stanje delirija.
Do konca poluvremena gosti iz Erechima uspijevaju se ipak izvući iz stanja šoka te vratiti u „početno stanje“ ravnopravne igre i dvoboja čvrstih obrana koje ne dozvoljavaju promjene na semaforu.

Po povratku na parket utakmicu bolje otvaraju gosti, moćni i super-iskusni Je, igrač niza velikih klubova među kojima prije dvije godine i španjolskog giganta El Poza, prvo sam dolazi u priliku a zatim i asistira za pokušaj smanjenja vodstva domaćih no u tim trenucima na scenu stupa domaći vratar Djony koji se serijom obrana promeće u junaka domaće ekipe, brani udarac Jea, zaustavlja nakon toga i izvođenje kornera gostiju te pokreće brzu tranziciju iz koje Lucas zabija gol u vlastitu mrežu i postavlja velikih, nedostižnih 3:0 za „Patke“. Uspijeva se i nakon toga Atlantico nakratko oporaviti, pokušati, opet i ponovno preko najdominantnije figure na terenu, Jefferson Luiz Correa Carpesa, ili skraćeno Jea, međutim s druge strane se nalazio spektakularni Djony koji ga je izluđivao svojim obranama, među kojima se ističe ona kada je Jeov pokušaj loba zaustavio glavom a pritom ozlijedivši oko.
Ispiranje oka obavili su doktori domaće momčadi u kratkom prekidu i brzo se vratar domaćih vratio na teren gdje se netom kasnije i upisuje među strijelce, iskoristivši igru gostiju s golmanom igračem te pogodivši nebranjenu mrežu udarcem preko cijeloga terena (inače, imao je čak pet pokušaja udaraca na gol gostiju u toku utakmice) čime je zapečatio visoku i super uvjerljivu pobjedu momčadi iz Pato Branca koja se, iako je u susret ušla oslabljena neigranjem dvojice ponajboljih igrača, pokazala u izuzetno čvrstom i kvalitetnom izdanju te potvrdila kako nipošto nije slučajno da su na njima zube lomili redom (papirnati) favoriti za osvajanje ovosezonskog LNF-a (Marecco, Corinthians te Magnus Sorocaba) stoga nam ne preostaje ništa drugo nego čekati sljedeću nedjelju i uzvratnu utakmicu kako bismo doznali mogu li „Pijetlovi“ iz Erechima pred svojim navijačima (uvijek vruća atmosfera u dvorani kapaciteta 3500 ljudi) preokrenuti tijek finala ili će 2o18. godina u almanahu brazilskog futsala ostati upisana kao godina kada je pehar pobjednika po prvi puta završio u vitrinama kluba iz Parane.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.