Stručni pogled: Teo Strunje

Jučer je reprezentacija Hrvatske upisala drugi poraz na Svjetskom prvenstvu u Uzbekistanu. Brazil je slavio rezultatom 8:1 i sada je sasvim jasno da će “Mini Vatreni” u posljednjem susretu protiv otpisane Kube tražiti visoku pobjedu za prolazak u osminu finala. Danas smo razgovarali s Teom Strunjom, dvostrukim prvakom Hrvatske i trenerom MNK Kijevo Knin. U nastavku pročitajte Strunjin osvrt na utakmicu.

“Futsal je, nažalost, puno puta okrutan sport kada je rezultat u pitanju, često rezultat bude prevelik s obzirom na dešavanja na parketu. Mislim da se to i jučer dogodilo, naravno da je pobjeda Brazila očekivana i zaslužena, ali mislim da smo trebali biti malo pametniji i u situaciji kada je svaki gol bitan za prolazak izvući povoljniji rezultat. Iako će svi zbog rezultata tražiti samo negativne stvari ja kao trener vidio sam i pozitivne. Prije svega iznenadio me stav naše reprezentacije u početku, agresivan nastup sa puno izlazaka u visoki presing zaslužuje pljesak, očekivao sam nas ipak više u zoni. Mislim da smo Brazilce malo iznenadili i nisu imali previše rješenja te su stvari rješavali individualno, a ono što bi i prošlo zaustavio je Primić. Kada bi nam probili prvu liniju dobro smo se vraćali i spuštali u zonski presing, ono što nam je nedostajalo u tom trenutku je da malo budemo opasniji prema naprijed i da ih uvučemo u nervozu. Mislim da je stožer prepoznao, ja bih rekao jedinu mogućnost gdje su ranjivi, odlazak beka ili zadnjeg igrača po dijagonali u džep jer brazilski kontra bek je bio visoko u pritisku, ali premalo puta smo istrčali i dali upotrebljivu loptu (postignut gol je takva situacija, na time outu je izbornik upravo takvu ideju ponovio minutu prije). Oslanjali smo se previše na naše pivote tražeći ih u svakom napadu jer je takav izlazak najlakši, ali Brazilci su nas dobro proučili, napali nam tražene zone i sigurno 10-tak puta je njihov zadnji igrač izašao ispred našeg pivota, a kada bi im i spustili loptu linije su nam bile predaleke i nismo trčali u leđa Brazilcima. Vratit ću se na visoki presing kao iznenađenje u početku, ali problem je nastajao kako je vrijeme prolazilo. Mi smo fizički padali, a Brazil je reprezentacija koja ima odgovor za sve, kada je Ferrao vani (nije ni igrao u početku) njihovi pivoti se spuštaju u 4-0, dobivaju ubrzanje igre, otvaraju prostor i naši pivoti upadaju u velike probleme jer smo u obrani pratili individualno i rješavali faulovima (2x Perić, 2x Sekulić) u zonama predalekim od našeg gola. Prerano smo ušli u bonus i naravno da smo izgubili mogućnost “jokera” u kritičnim trenucima i utakmicu smo izgubili zbog toga, upravo u trenutku kada smo najbolje izgledali i izjednačili. Faul Kuraje gdje smo već imali dobru korekciju u obrani (nije izgledalo, ali lakat je bio visoko nažalost) i Brazil uzima ponuđeno, Jurlina nedugo zatim u 2-2 ulazi u nepotreban rizik i raspad u tri minute, od dobrog odigranog poluvremena dolazimo do jako lošeg rezultata. Ono sto mene muči su drugi i treći gol koji su pokloni, a sigurno je dogovor bio bez rizika i gluposti u prvoj obrambenoj zoni. Protiv Brazila ne možete utjecati na gol Pita i Neguinha jer to je ta individualna kvaliteta kod njih. Drugo poluvrijeme mislim da nema smisla posebno analizirati jer je bilo završavanje utakmice iako moram iznijeti zašto sam ipak malo razočaran. U situaciji kada nam je svaki gol bitan za prolazak očekivao sam ipak malo vise agresivnosti (samo 2 faula), želje i blokova od strane igrača a možda i pokušaj 5 na 4 sa primarnom željom da ukrademo vrijeme i razbijemo malo njihov ritam. Nažalost, rezultat je previsok jer imali smo dovoljno prilika da ga uljepšamo i da nam gol razlika bude bolja. Prvenstvo nije gotovo, treba pobijediti Kubu i nadati se da će to biti dovoljno za prolaz jer još uvijek postoji realna mogućnost.”

Hrvatska nije na 100% mogućnosti

“Mi treneri smo uspjeli kada igrači daju 100% svojih mogućnosti a s obzirom na sjajan uspjeh odlaska na Svjetsko prvenstvo nakon 24 godine ostaje mi mala praznina da nismo na 100% svojih mogućnosti. Mislim da smo se ipak premalo pripremili za ovakvu smotru, volio bih vidjeti isti našu reprezentaciju kakva bi bila da su proveli 15-tak dana zajedno u lipnju pa u srpnju i onda imali ovakve završne pripreme i odigrali 5,6 utakmica. Veliki dio naših igrača je završio sezonu u svibnju i jednostavno na prvenstvo nismo došli spremni na svojoj gornjoj granici ni fizički, a mislim i bez natjecateljskog osjećaja te da je to posljedica ovakvog ulaza u Svjetsko prvenstvo (pogotovo Tajland gdje smo bili puno bolji na terenu prvo poluvrijeme, ali igračima je sigurno falio osjećaj utakmice i natjecanja). Od kvalifikacija protiv Poljske dvoboji protiv Mađarske i Kosova su premalo, a rekao bih i neadekvatni protivnici za ovakvu smotru uz dužno poštovanje (znam da se dogodila situacija s Iranom, ali zato i nedostaje lipanj i srpanj).”

Kako se približiti najboljima?

“Pitaju me često što napraviti da bi se približili najboljima, a da puno ne pametujem kažem da je to rad sa mlađim kategorijama od malih nogu, za mene je najveći problem organizacija sustava natjecanja i broj utakmica. Jednostavno, pola hrvatskih igrača ove godine neće igrati šest mjeseci, od kraja travnja do kraja listopada i broj od 18 ligaških utakmica godišnje plus play off je premalo da bi naši igrači mogli pratiti napredak futsala, a klubovi nam rastu i prva liga je došla na zavidnu razinu. Ne zanima me politika i broj klubova u prvoj ligi nego broj utakmica, dajte nam produženje sezone na 10-tak mjeseci i 30-tak ligaških utakmica jer onda će biti vise prostora i za razvijanje mladih igrača kojih kronično nedostaje. Ova reprezentacija Hrvatske iako se gura priča o pomlađivanju nije mlada (Jurlina, Vukmir, Mužar…su već na 23,24 godine kao najmlađi).”

“Hrvatska sretno protiv Kube, idemo pobijediti 4,5 razlike i vjerovati u prolaz do kraja. Veliki pozdrav svim čitateljima Futsal Balkana!”