Jučer smo razgovarali s Alenom Fetićem, igračem HMNK Rijeka i dugogodišnjim reprezentativcem Slovenije. U nastavku pročitajte što je sve Alen rekao za Futsal Balkan.

Alene, iza Vas je sezona u 2.HMNL – Zapad. Koji je Vaš komentar na sezonu, da li ste zadovoljni s ostvarenim rezultatima?

Prvo bih želio pozdraviti sve pratitelje Futsal Balkan-a. Mislim da možemo biti zadovoljni sa ostvarenim rezultatima, ostvarili smo prvi cilj što smo si ga zadali prije sezone a to je bio ulazak u jedinstvenu ligu.

Postigli ste 28 pogodaka u sezoni i preuzeli ulogu vođe u momčadi HMNK Rijeka, da li ste zadovoljni s osobnim učinkom?

Zadovoljan sam svojim učinkom, ali mislim da mogu još bolje. Važno je da ekipa pobjeđuje a individualni učinci dođu sami od sebe.

Vratimo se godinu unazad kada ste stigli u redove HMNK Rijeka. Vaš transfer je izazvao veliku pozornost futsal javnosti. Kakvi su dojmovi nakon provedene sezone u HMNK Rijeka?

Moj dolazak u Rijeku je bio splet okolnosti, igrao sam na turniru kojeg je organizirao predsjednik kluba Vedran Frelih i tada je došlo do prvog kontakta. Predstavljen mi je vrlo zanimljiv projekt što me je zainteresiralo, a zatim smo se sve brzo dogovorili.

Kada je u pitanju HMNK Rijeka ne možemo zaobići navijače koji su prepoznali pozitivnu priču u gradu. Kakav je Vaš komentar na sjajnu podršku s tribina u kojoj uživa Vaša momčad?

Mislim da grad Rijeka zaslužuje mjesto u 1. HMNL. Igrati pred navijačima Armade je zaista gušt. Mislim da je svakom igraču užitak igrat pred punom dvoranom.

Juniori Rijeke su odigrali sjajnu sezonu i za dlaku im je pobjegao Final Four. Mogli smo Vas primjetiti na domaćim utakmicama i na nekim dalekim gostovanjima. Kako komentirate njihove nastupe u juniorskoj 1.HMNL?

To su momci koji su ranije igrali nogomet i potom se priključili HMNK Rijeka. Juniori Rijeke imaju veliki potencijal i stvarno mi je žao što nismo ostvarili plasman na Final Four, mislim da smo to zaslužili. Poslije završetka seniorske sezone dogovorili smo se da probam malo pomoći trenerima Stankoviću i Šegoti sa svojim iskustvom. Mislim da HMNK Rijeka mora radit na tome da kadeti i juniori budu stup kluba, poslije je sve lakše.

U dresu futsal reprezentacije Slovenije ste nastupili 122 puta i postigli 48 pogodaka. Kao šlag na kraju torte kada su u pitanju impresivne brojke dolazi podatak da ste nastupili na pet Europskih prvenstava. Što za Vas predstavlja igranje za reprezentaciju? Možemo li Vas ponovno očekivati u dresu „Zmajčeka“?

Igranje za reprezentaciju Slovenije za mene znači ogromnu čast i privilegiju. Ja nikad nisam rekao da ne želim igrati za reprezentaciju i uvijek ću biti na raspolaganju izborniku. Na meni je da pokažem šta znam na terenu a drugi će odlučit da li ću opet zaigrati u dresu reprezentacije.

Poznati ste po postizanju spektakularnih pogodaka, kada bi ste morali izdvojiti neki poseban pogodak u Vašoj futsal karijeri koji bi to bio?

Ako bi baš morao izdvojiti neki pogodak onda bi to bio pobjedonosni protiv Španjolske u dodatnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo gdje smo pobijedili rezultatom 1:0 a Španjolcima je to bio prvi poraz poslije 11 godina.

Imali ste priliku igrati protiv najvećih svjetskih futsal imena. Tko je na Vas ostavio najveći dojam?

Igrao sam protiv mnogih svjetskih klasa, ali na mene je najveći dojam ostavio Ricardinho, zaista je čudesan.

Tko bi činio Vašu idealnu petorku sastavljenu od igrača s kojima ste djelili svlačionicu u svojoj karijeri?

Golman Damir Puškar, Mile Simeunović, Kristjan Čujec, “Rafinha” (Napoli) i “Murilo” (Pescara).

Sljedeće sezone HMNK Rijeka će se naći u jedinstvenoj drugoj ligi novog naziva 1.HMNL, kako vidite potez HNS-a o pokretanju jedinstvene lige?

Mislim da je to dobro za hrvatski futsal, svaka utakmica će biti derbi i nivo lige će biti visok, tako da smatram da je potez HNS-a odličan.

Možete li nam ekskluzivno otkriti da li Vas iduće sezone možemo očekivati u dresu HMNK Rijeka? Ukoliko da, kakva su Vaša očekivanja od nove sezone, može li grad Rijeka imati futsal prvoligaša?

Mogu potvrditi da sam postigao dogovor s predsjednikom Vedranom Frelihom i kako u Rijeci ostajem najmanje još jednu sezonu. Teško je još govoriti o nekim ciljevima za iduću sezonu s obzirom da još nije poznat roster igrača s kojim ćemo nastupiti u 1.HMNL. ali siguran sam da će se Uprava kluba maksimalno potruditi da se ekipa posloži za napad na 1.HMNL.

Zahvaljujemo se Alenu Fetiću na izdvojenom vremenu za Futsal Balkan. Ovim putem mu želimo puno sreće i uspjeha u budućnosti.

Nijaz Mulahmetović Cuni, bivši pomoćni trener futsal reprezentacije Bosne i Hercegovine nije više trener MNK “Stanoinvest Futsal Pula”.

Vest koja još nije objavljena na službenim stranicama kluba iz Pule je objavljena na portalu Sport1.oslobodjenje.ba gde je Mulahmetović potvrdio kako je završio svoj angažman u klubu. Mulahmetović je izjavio kako je odluka kluba da u novu sezonu klub uđe sa novim trenerom i određenim promenama. Cuni i Pula nisu dogovorili produžetak saradnje usprkos tome što je kao trener Pule osvojio dva trofeja u ovoj sezoni, Malonogometni Superkup Hrvatske i Malonogometni Kup Hrvatske.

Poraz u četvrtfinalu doigravanja za prvaka države od MNK “Olmissum” i ostanak bez još jednog učešća u UEFA Futsal Ligi Šampiona bili su izgleda prelomni kao razlog razlaza.

Danas smo razgovarali s mladim trenerskim dvojcem iz HMNK Rijeka, Tihomirom Stankovićem i Ivanom Šegotom iza kojih je uspješna sezona s juniorskom momčadi. U nastavku pročitajte što su rekli za Futsal Balkan.

Tihomire/Ivane za početak ću Vas zamoliti da se predstavite čitateljima našeg portala.

Tihomir: “Pozdrav, moje ime je Tihomir, živim u Rijeci gdje sam i rođen. Otac sam trogodišnjeg dečkića. Radim u Hrvatskom telekomu gdje obnašam funkciju voditelja tehničke grupe koja djeluje na terenu, u slobodno vrijeme uživam sa obitelji i prijateljima, a posljednjih nešto više od deset godina ispunjam slobodno vrijeme amaterskim futsalom sa svojom malonogometnom ekipom “Moretto” koju sam osnovao i održavam ju od početka zajedno sa mojim suigračima i velikim prijateljima! Sport, moja malonogometna ekipa uz obitelj i prijatelje glavni su mi pokretač i motivacija u ovoj brzoj svakodnevnici u kojoj živimo.”

Ivan: “Pozdrav svim čitateljima i pratiteljima ovog odličnog portala. Ja sam Ivan Šegota, rođeni Riječanin i trenutno pomoćni trener juniora HMNK Rijeka.”

Koliko dugo se bavite trenerskim poslom i odakle Vaša ljubav prema futsalu?

Tihomir: “U trenerskom poslu sam posljednje dvije godine od osnutka HMNK Rijeka. Ranije nisam imao iskustva rada u omladinskim školama za razliku od Ivana. Što se ljubavi prema futsalu tiče spomenuo sam ranije kako je krenulo, uz moju ekipu i prijatelje iz godine u godinu maksimalno sam se posvetio, te sa istim žarom i ljubavi ulazio u svaku novu godinu liga i turnira, nažalost u našoj regiji futsal nije bio toliko rasprostranjen kao u nekim drugim dijelovima države no posljednjih nekoliko godina posebno od kada je po tom pitanju zagrizao Vedran (Frelih) stvari su se promijenile.”

Ivan: “Kada pričamo o trenerskoj futsal karijeri, sve je relativno novo za mene, priključio sam se projektu juniora prošle godine na polusezoni, iako sam do tada već radio u nogometu sa mlađim dobnim kategorijama u lokalnim klubovima (HNK Orijent 1919, ŠN Toretta) te u MNK Gorovu. Ljubav prema futsalu javila se prije sad već dalekih 15-ak godina na obližnjem kvartovskom igralištu “Banderovo” sa čijim dečkima i dan danas igram Katoličku ligu u Rijeci.”

Kako je došlo do Vašeg angažmana u HMNK Rijeka?

Tihomir: “Vedran (predsjednik kluba) je prepoznao moju posvećenost i ljubav prema futsalu tako da od početka osnivanja kluba pitao me želim li biti dio kluba i biti jedan od onih ljudi koji će mu pomoći u onome što je zamislio, ja sam se naravno tu vidio i htio biti dio ove divne priče od samoga početka, iako sam u tom periodu do ove godine bio u velikim privatno-poslovnim obavezama. U ovom trenutku jako mi je drago da sam imao podršku i da sam dobio priliku.“

Ivan: “U početku projekta HMNK Rijeka bio sam igrač, ali već nakon prvog dijela sezone sam presudio u glavi da ja nisam taj koji može ekipi donijeti koristi niti pomoći u cilju koji je zacrtao naš predsjednik i moj dobar prijatelj Vedran Frelih. Kako je i on sam to vidio, u razgovoru sa sadašnjim trenerom seniorske ekipe Romanom Pejnovićem i trenerom juniora Tihomirom Stankovićem, našli smo zajednički jezik i priključen sam stručnom stožeru juniora.”

Sezona je tek iza Vas, završili ste je na petom mjestu prvenstvene ljestvice 1.HMNL. Vaš komentar na cjelokupnu sezonu?

Tihomir: “Jedno nevjerojatno iskustvo za sve nas od samog kluba do igrača i nas trenera. Veliki rezultat za mladi klub s obzirom na sve ostvareno i napredovanje same generacije. Išli smo korak po korak i pomicali ciljeve, smatram da je ova generacija zaslužila Final Four, kada podvučemo crtu to je bio posljednji cilj i ostaje žal što se nećemo naći u Zagrebu.”

Ivan: “Dojmovi su se slegnuli, sagledali smo cijelu sezonu u globalu iako mislim da dečki još uvijek nisu svjesni što su napravili. Za jedan klub koji postoji nepune dvije godine i čiji su se dečki (neki od njih) po prvi puta uopće susreli sa parketom i “četvorkom”, smatram da smo ostvarili ogroman uspjeh koji će se tek u budućnosti osjetiti. Ponosni smo na sve što smo uradili za ovaj klub i grad, pogotovo na naše dečke za koje imam samo riječi hvale!”

Kako komentirate potez HNS–a koji je ove sezone uveo novinu u vidu jedinstvene 1. HMNL za juniore i kadete?

Tihomir: “Ovo je prvi i nadam se jedan u nizu projekata ulaganja u futsal prvenstveno što se tiče mlađih uzrasta, a nadam se da će toga biti još općenito u futsalu koji se strelovito podiže kako u svijetu tako i kod nas.”

Ivan: “HNS-ov potez jedinstvene lige je hvale vrijedan, u svim aspektima! Dobili smo širu sliku o stanju hrvatskog juniorskog i kadetskog futsala, a vjerujem tim činom potaknuli i ostale klubove da još bolje i kvalitetnije rade na poboljšanju najgledanijeg dvoranskog sporta u Hrvatskoj. Na tome im hvala!”

Vratimo se na početke, Vaši rezultati su posebno vrijedni spomena kada uzmemo u obzir da je HMNK Rijeka mlad klub koji postoji „svega“ dvije godine. Koliko teško je bilo početi od nule kada je u pitanju omladinski pogon?

Tihomir: “Pa mislim da će mi se se uvijek vraćati sjećanje na taj prvi trening ove generacije kada smo ih poslali na parket tada Romano Pejnović trenutni trener seniorske ekipe i ja. Od prve minute razgovora sa njima krenuli u stvaranje temelja svakog kluba, odnosno omladinskog pogona. Bilo je teško, imali smo tek nekoliko dečki koji su imali bilo kakav doticaj sa futsalom i veliku većinu koja je igrala veliki nogomet, te usporedno se htjela okušati u futsalu, koliko smo uspješno animirali dečke dovoljno govori podatak da u ovoj generaciji juniora samo jedan igrač je ostao na velikom nogometu dok svi ostali su se u potpunosti opredijelili za futsal.”

Ivan: “Kako sam i naglasio, za jedan ovako mali klub, ovo je ogroman uspjeh. Ne bi tu ničega bilo da nije bilo naših “klinaca”. Kao što većina Vas zna, sve je samo ne lako krenuti od nule. Morate se posvetiti tome u potpunosti i nakon redovnog posla, odvajati slobodno vrijeme od obitelji i privatnih obaveza ne bi li do uspjeha došlo. Primarno je bilo uopće zainteresirati tu djecu i privući ih u dvoranu sa velikog nogometa. Htjeli smo napraviti prvenstveno dobru klapu i sinergiju među njima, odgajati ih u duhu futsala, a ne velikog nogometa i mislim da smo “Tiho” i ja, ali i svi ostali u klubu u tome načelno i uspjeli.”

Da ste pravo osvježenje na futsal sceni najbolje govore pozitivni komentari na račun igara Vaše momčadi. Loren Radić i Stefano Galešić su U19 reprezentativci Hrvatske, dok neki drugi igrači kucaju na vrata reprezentacije što je najbolja moguća reklama za klub. Možete li nam odati Vašu tajnu uspjeha?

Tihomir: “Što se Lorena Radića tiče on je za one koji ne znaju moj šogor, koji je uz mene odrastao i prošao sve teške trenutke koje sport nosi u mlađim uzrastima, te isto tako period odrastanja i sazrijevanja kao muškaraca, neizmjerno sam ponosan na njega! Kapetanska traka na ruci u klubu i poziv na kampove reprezentacije su rezultat njegovog zalaganja, požrtvovnosti i maksimalnog angažmana! Stefano Galešić je jedan prvenstveno divan dečko, momak koji je radnik i futsal igrač sa svim potrebnim kvalitetama za ozbiljnu razinu futsala, želim mu svu sreću i nadam se da će u tome uspjeti. On je igrač Futsal Pule te se na polusezoni priključio nama u jedinstvenoj ligi, na poziciji pivota mi smo već tada imali dva ponajbolja pivota Mihaela Matijevića i Denija Manestra, njegova profesionalnost i strpljenje dovelo nas je do slatkih briga u rosteru. Nažalost, ozljeda u Omišu unazadila je prvenstveno njegovu sezonu, a osjetilo se na kraju i na rezultatu ekipe. Ostali dečki su također svojim zalaganjem i predanošću upali su u oko široj futsal sceni, rekao bih sa potpunim pravom. Posebne tajne nema, zalaganje prvenstveno igrača uz nas trenere, uzajamno poštovanje i shvaćanje u dijeljenju informacija dovelo je do toga da su pojedini dečki eksplodirali, na njima je da rade maksimalno i sigurno će igrati ozbiljan futsal.”

Ivan: “U timskom sportu ne postoji JA ili nečiji ego. Ekipa je uvijek bila i biti će ta koja izbaci jedno, dva ili pet imena. Na taj način smo bazirali treninge, druženja van njih, putovanja. Dečki su jedna prava klapa, bili oni na terenu ili van njega. Druže se međusobno neovisno o klubu, mnogi od njih idu u istu školu/razred, ali na svakom treningu i utakmici ta homogenost dolazi do izražaja. Ako ne stvorite dobru kemiju među igračima, možete imati i 10 reprezentativaca koji ne moraju nužno postići rezultat. Nadam se da će, osim spomenutog dvojca, osvanuti još koje ime na popisu gospodina Maretića!”

Na Vašim utakmicama mogli smo primijetiti kako Vi kao treneri i cjelokupna juniorska momčad uživate veliku podršku Uprave kluba na čelu s gospodinom Vedranom Frelihom koji je bio uz Vas i na dalekim gostovanjima. Koliko Vam je značila podrška Uprave kluba?

Tihomir: “Tu se vraćamo na Vedrana, ja sam mu zahvalan prvenstveno što imam mogućnost kao trener voditi jedan futsal klub, njegova privrženost cijelom klubu rad i trud da svi budu zadovoljni je način kako biti uspješan. Vedran i ja dijelimo puno toga, imamo slično razmišljanje i ponavljam zahvaljujem se njemu i Upravi kluba na maksimalnoj potpori u cijeloj sezoni.”

Ivan: “Nemojmo se zavaravati, bez “Vekija” (Vedrana Freliha) ništa od ovog ne bi bilo moguće. Toliko je sebe unio u klub, daje i više nego što treba. U šali si znamo reći kako će nas žene/cure ostaviti koliko izbivamo vikendima i večerima radi svega. Ali na kraju, kad se sve zbroji itekako je vrijedilo. Vedran je prije svega jedan dobar čovjek koji zna postići određene ciljeve u životu. A kada bi vam sad krenuo nabrajati koji su to, vezano za klub, ovaj razgovor bi se proširio na par stranica ha ha ha. Beskrajno mu hvala na svemu što radi za nas, nadam se da smo ga barem malo usrećili sa rezultatima ove sezone.”

Na Final Four su se plasirali HMNK Vrgorac, Futsal Aurelia, MNK Olmissum i Uspinjača Gimka. Koga vidite kao juniorskog prvaka Hrvatske za sezonu 2022./23.?

Tihomir: “Mislim da će finale biti Vrgorac – Aurelia, a u finalu ove dvije ekipe doslovno je sve moguće. Nekako blagu prednost dajem Aureliji.”

Ivan: “Sve četiri ekipe su tamo zasluženo, što bi se definitivno moglo reći i da smo mi među njima, no kako je tako je. Gledajući samo međusobne utakmice nitko nas nije toliko nadigrao kao Aurelia i zato ću njih staviti na prvo mjesto. Igraju lijep i prije svega agresivan futsal koji donosi rezultate.”

Malo ćemo se zaigrati. Recite nam koji igrači bi činili Vašu idealnu „petorku“ u juniorskoj 1.HMNL? (bez igrača HMNK Rijeka)

Tihomir: “Uff teško pitanje, svidjelo mi se strašno puno igrača. Ajmo pokušati ovako: Pranjić na golu (Futsal Dinamo), zadnji Cigler (Uspinjača Gimka) iako bi ga izbacio iz konkurencije s obzirom da je jedan od rijetkih igrača koji je u potpunosti prevladao juniorski staž, desni bek Josipović (Aurelia), iako mi se Barišić iz Vrgorca kroz cijelu sezonu jako sviđa, lijevi bek Lasić, iznimno zanimljiv igrač koji bi trebao dobiti što više prilike u seniorskoj ekipi Novog Vremena i na pivotu Horvat (Aurelia), no moram izdvojiti Jelavića iz Vrgorca koji je 2006. godište, jako zanimljiv igrač koji u paru sa Barišićem igra vrhunsku sezonu.”

Ivan: “Teško pitanje, ali idemo probati: golman – Ujević (Aurelia), zadnji – Artić (Uspinjača Gimka) ili Govorko (Vrgorac), desni bek – Josipović (Aurelia), lijevi bek – Cigler (Uspinjača Gimka), pivot – Jelavić (Vrgorac).”

Sezona je tek iza Vas, ali ipak vjerujem da razmišljate o budućnosti. Kakvi su Vaši planovi za sljedeću sezonu? Možemo li Vas očekivati u istim ulogama?

Tihomir: “Krajem petog mjeseca sjest ćemo i početi se dogovarati za sljedeću sezonu, mislim da će biti sitnih promjena, no ono najvažnije nam slijedi početkom lipnja da krenemo sa otvorenim treninzima da oformimo što jače kadete i da pojačamo juniore sa nekoliko novih mladih igrača i ne sumnjam da ćemo u idućoj sezoni biti ponovno konkurentni budemo li radili sa istim žarom. Omladinski pogon je temelj svakog ozbiljnog kluba, a mi to jesmo!”

Ivan: “Trenerska uloga će biti svakako. Ukoliko se oformi Rijeka 2 koja bi se natjecala u posljednjem rangu natjecanja, moguće da ću probati i odigrati koju minutu. Mislim da po dvije minute mogu odmarati mlađe dečke ha ha ha. Za kraj, želim Vam se zahvaliti na ovom pozivu i promidžbi Riječkog futsala u regiji. Nadam se uskoj suradnji u budućnosti.”

Zahvaljujemo se Tihomiru i Ivanu na izdvojenom vremenu za naš portal. Imali smo se priliku uvjeriti da je prije svega riječ o dva sjajna čovjeka i velika futsal fanatika. Ovim putem Tihomiru i Ivanu želimo puno sreće i uspjeha u budućnosti.