Dijelio svlačionicu s Ferraom a sada stiže u Rijeku!

Danas smo razgovarali s Danijem Fernandezom, Španjolcem koji je ovog ljeta stigao u HMNK Rijeka. U nastavku pročitajte zanimljiv razgovor s nekadašnjim igračem Barcelone.

Dani, za početak, reci nam svoje početke. Kako je tvoja sportska priča počela?

“Počeo sam igrati u svojoj školi, a od tamo sam otišao u akademiju Javiera Limonesa. On je moj agent, ali i vrlo blizak prijatelj mene i moje obitelji. Nakon toga me kontaktirala reprezentacija Madrida jer su htjeli da zaigram za njih na državnom prvenstvu. Kad sam prešao u kadetski uzrast trener je odlučio napustiti reprezentaciju i prijeći u klub gdje je htio okupiti gotovo sve igrače koje je trenirao u selekciji. Tako sam otišao na probu u Barçu, jer je moj tadašnji klub, Rivas, imao suradnju s Barcelonom. Najistaknutiji igrači tijekom sezone i u pripremnoj utakmici koju smo igrali protiv njih, dobili bi priliku otići na tjedan dana u La Masiju. Tu sam prošao probu, savršeno se uklopio i na kraju proveo šest predivnih godina u Barçi. Tijekom tih šest godina u Barçi, imao sam sreću nositi dresove katalonske i španjolske reprezentacije u svim mlađim kategorijama: U16, U17, U18, U19 i U21. Za mene je najveća nagrada bio debi za prvu momčad na terenu Inter Movistara u Torrejón de Ardozu, mom rodnom gradu.”

Šest godina si bio član čuvene barcelonine akademije “La Masia”. Možeš li nam približiti rad akademije i koliko je teško postati dio akademije?

“Iskreno, osjećam se privilegirano što sam proveo šest godina u La Masiji, akademiji FC Barcelone. Vrlo malo ljudi to ima u svom životopisu jer nije lako postati član, to zahtijeva stalnu žrtvu i trud da budeš 100% posvećen u svakom aspektu života: sportski, mentalno i akademski. Kao što sam već rekao, sve je počelo nakon tjedan dana probe gdje sam odgovarao profilu koji su tražili i uspio sam se dokazati. Da objasnim kako funkcionira La Masia: svi zajedno živimo tamo jer je to službeni dom FC Barcelone. Zajedno su futsal igrači, nogometaši, rukometaši, hokejaši, košarkaši, a sada i nogometašice. Imao sam sreću živjeti s mnogim zvijezdama koje danas igraju za prvu momčad Barçe, poput Fermína Lópeza, Gavija, Laminea Yamala, Baldea itd. Živjeli smo zajedno još od moje četrnaeste godine.”

U Brazilu si 2021. godine osvojio naslov klupskog svjetskog prvaka s U21 momčadi Barcelone i proglašen si za najboljeg igrača turnira.

“Igralo se u Paranaguáu, Brazil. Taj naslov i to individualno priznanje mnogo su mi značili, s obzirom na to da je turnir okupio mnoge timove iz cijelog svijeta, Corinthians, Joinville, Boca Juniors, Peñarol itd. i igrače vrlo visoke razine. Zato mi je bila velika čast da moj profesionalizam i rad govore umjesto mene i da budem prepoznat kao najbolji igrač do 21 godine.”

Kako sada, tri godine kasnije, gledaš na iskustvo u Barceloni?

“Barça je ogroman klub u svakom pogledu. Klub se brine za igrače do najsitnijeg detalja, stalno pazeći na tvoje mentalno, fizičko i čak obiteljsko stanje, pružajući sve što ti može zatrebati. Ako su ti trebali psiholozi, osigurali su ih. Ako su ti trebali mentori za pomoć oko škole, dobio si ih. Zdravstvena skrb bila je vrhunska. Unutar trening centra imali smo vlastiti klupski medicinski centar, opremljen svime što nam je trebalo da uvijek budemo na 100% a to je samo životni dio. Profesionalno, na futsal terenu bilo je nevjerojatno: svakodnevna analiza treninga i protivnika za pripremu utakmica, personalizirani treninzi u teretani i prevencijski programi za vrhunsku spremu, nutricionisti, sve što je bilo potrebno da igramo na najvišoj razini.”

Nakon šest sezona u španjolskom velikanu odlučio si se za odlazak u Antequeru, a zatim si potpisao za Valdepenas gdje nisi dobio pravu priliku pa si posljednje dvije sezone odradio u Ceuti, odnosno Ribera Navarri. Kakva su tvoja iskustva u navedenim klubovima?

“Iskreno, posljednja dva kluba su bila vrlo važne životne etape za mene. U Ceuti, osim Barcelone, to mi je bila najbolja godina i osobno i profesionalno. To je grad koji diše sport, a navijači su me toplo dočekali, kao i svi članovi kluba od prvog dana. Navarra ima svoje dobre i loše strane. Za mene je to bila godina mentalnog sazrijevanja koja me naučila da ne možeš svakome vjerovati. Kad sam dobio priliku, pokazao sam što mogu i svoj potencijal. Kasnije su se dogodile okolnosti na koje nisam mogao utjecati, a koje nisu bile povezane s mojim nastupima i zbog kojih mi je bilo neugodno. No, kao i u svemu u životu bilo je to iskustvo iz kojeg sam učio.”

Ovog ljeta si se odlučio po prvi puta napustiti rodnu Španjolsku i karijeru ćeš nastaviti u Hrvatskoj, točnije Rijeci. Kako je došlo do tvog transfera u HMNK Rijeka?

“Da, ovo je vrlo važan korak za mene jer ga doživljavam kao osobni izazov u svakom smislu i siguran sam da će se sve odviti onako kako sam zamislio. Sve se dogodilo zahvaljujući menadžeru Mariju Šandrku, koji mi je rekao da klub traži igrača moga profila. Nakon toga su Mario i moj agent, Javi Limones, krenuli raditi sve dok nismo postigli dogovor s HMNK Rijeka.”

Što simpatizeri tvog novog kluba mogu očekivati od tebe, kako bi opisao sebe kao igrača?

“Igrač sam snažnog fizičkog profila koji u svaki duel ulazi maksimalno angažiran. U svakoj situaciji dajem svoj maksimum, slavim sve, od postignutog gola do trenutka kada osvojimo aut. Volim energiju, glasnu podršku i stalnu interakciju s navijačima, bodrim njih, a i oni mene. Vjerujem da će navijači biti naš šesti igrač i da ćemo uz njihovu pomoć ostvariti sve ciljeve.”

Za kraj, tko je najbolji igrač s kojim si dijelio svlačionicu, a tko je igrač kojeg ti je bilo najteže čuvati?

“Za mene je najbolji igrač s kojim sam ikada igrao, s kojim sam debitirao i dijelio svlačionicu, moj idol, Sergio Lozano. Igrač kojeg je bilo najteže čuvati bio je Ferrao, s kojim sam, također, imao privilegiju dijeliti svlačionicu dok sam bio u Barçi.

Zahvaljujemo se Daniju na izdvojenom vremenu, profesionalnom pristupu i želimo mu dobrodošlicu u HMNK Rijeka i hrvatski futsal.