Hrvatska
Tihomir Stanković i Ivan Šegota za Futsal Balkan
Danas smo razgovarali s mladim trenerskim dvojcem iz HMNK Rijeka, Tihomirom Stankovićem i Ivanom Šegotom iza kojih je uspješna sezona s juniorskom momčadi. U nastavku pročitajte što su rekli za Futsal Balkan.
Tihomire/Ivane za početak ću Vas zamoliti da se predstavite čitateljima našeg portala.
Tihomir: “Pozdrav, moje ime je Tihomir, živim u Rijeci gdje sam i rođen. Otac sam trogodišnjeg dečkića. Radim u Hrvatskom telekomu gdje obnašam funkciju voditelja tehničke grupe koja djeluje na terenu, u slobodno vrijeme uživam sa obitelji i prijateljima, a posljednjih nešto više od deset godina ispunjam slobodno vrijeme amaterskim futsalom sa svojom malonogometnom ekipom “Moretto” koju sam osnovao i održavam ju od početka zajedno sa mojim suigračima i velikim prijateljima! Sport, moja malonogometna ekipa uz obitelj i prijatelje glavni su mi pokretač i motivacija u ovoj brzoj svakodnevnici u kojoj živimo.”
Ivan: “Pozdrav svim čitateljima i pratiteljima ovog odličnog portala. Ja sam Ivan Šegota, rođeni Riječanin i trenutno pomoćni trener juniora HMNK Rijeka.”
Koliko dugo se bavite trenerskim poslom i odakle Vaša ljubav prema futsalu?
Tihomir: “U trenerskom poslu sam posljednje dvije godine od osnutka HMNK Rijeka. Ranije nisam imao iskustva rada u omladinskim školama za razliku od Ivana. Što se ljubavi prema futsalu tiče spomenuo sam ranije kako je krenulo, uz moju ekipu i prijatelje iz godine u godinu maksimalno sam se posvetio, te sa istim žarom i ljubavi ulazio u svaku novu godinu liga i turnira, nažalost u našoj regiji futsal nije bio toliko rasprostranjen kao u nekim drugim dijelovima države no posljednjih nekoliko godina posebno od kada je po tom pitanju zagrizao Vedran (Frelih) stvari su se promijenile.”
Ivan: “Kada pričamo o trenerskoj futsal karijeri, sve je relativno novo za mene, priključio sam se projektu juniora prošle godine na polusezoni, iako sam do tada već radio u nogometu sa mlađim dobnim kategorijama u lokalnim klubovima (HNK Orijent 1919, ŠN Toretta) te u MNK Gorovu. Ljubav prema futsalu javila se prije sad već dalekih 15-ak godina na obližnjem kvartovskom igralištu “Banderovo” sa čijim dečkima i dan danas igram Katoličku ligu u Rijeci.”
Kako je došlo do Vašeg angažmana u HMNK Rijeka?
Tihomir: “Vedran (predsjednik kluba) je prepoznao moju posvećenost i ljubav prema futsalu tako da od početka osnivanja kluba pitao me želim li biti dio kluba i biti jedan od onih ljudi koji će mu pomoći u onome što je zamislio, ja sam se naravno tu vidio i htio biti dio ove divne priče od samoga početka, iako sam u tom periodu do ove godine bio u velikim privatno-poslovnim obavezama. U ovom trenutku jako mi je drago da sam imao podršku i da sam dobio priliku.“
Ivan: “U početku projekta HMNK Rijeka bio sam igrač, ali već nakon prvog dijela sezone sam presudio u glavi da ja nisam taj koji može ekipi donijeti koristi niti pomoći u cilju koji je zacrtao naš predsjednik i moj dobar prijatelj Vedran Frelih. Kako je i on sam to vidio, u razgovoru sa sadašnjim trenerom seniorske ekipe Romanom Pejnovićem i trenerom juniora Tihomirom Stankovićem, našli smo zajednički jezik i priključen sam stručnom stožeru juniora.”
Sezona je tek iza Vas, završili ste je na petom mjestu prvenstvene ljestvice 1.HMNL. Vaš komentar na cjelokupnu sezonu?
Tihomir: “Jedno nevjerojatno iskustvo za sve nas od samog kluba do igrača i nas trenera. Veliki rezultat za mladi klub s obzirom na sve ostvareno i napredovanje same generacije. Išli smo korak po korak i pomicali ciljeve, smatram da je ova generacija zaslužila Final Four, kada podvučemo crtu to je bio posljednji cilj i ostaje žal što se nećemo naći u Zagrebu.”
Ivan: “Dojmovi su se slegnuli, sagledali smo cijelu sezonu u globalu iako mislim da dečki još uvijek nisu svjesni što su napravili. Za jedan klub koji postoji nepune dvije godine i čiji su se dečki (neki od njih) po prvi puta uopće susreli sa parketom i “četvorkom”, smatram da smo ostvarili ogroman uspjeh koji će se tek u budućnosti osjetiti. Ponosni smo na sve što smo uradili za ovaj klub i grad, pogotovo na naše dečke za koje imam samo riječi hvale!”
Kako komentirate potez HNS–a koji je ove sezone uveo novinu u vidu jedinstvene 1. HMNL za juniore i kadete?
Tihomir: “Ovo je prvi i nadam se jedan u nizu projekata ulaganja u futsal prvenstveno što se tiče mlađih uzrasta, a nadam se da će toga biti još općenito u futsalu koji se strelovito podiže kako u svijetu tako i kod nas.”
Ivan: “HNS-ov potez jedinstvene lige je hvale vrijedan, u svim aspektima! Dobili smo širu sliku o stanju hrvatskog juniorskog i kadetskog futsala, a vjerujem tim činom potaknuli i ostale klubove da još bolje i kvalitetnije rade na poboljšanju najgledanijeg dvoranskog sporta u Hrvatskoj. Na tome im hvala!”
Vratimo se na početke, Vaši rezultati su posebno vrijedni spomena kada uzmemo u obzir da je HMNK Rijeka mlad klub koji postoji „svega“ dvije godine. Koliko teško je bilo početi od nule kada je u pitanju omladinski pogon?
Tihomir: “Pa mislim da će mi se se uvijek vraćati sjećanje na taj prvi trening ove generacije kada smo ih poslali na parket tada Romano Pejnović trenutni trener seniorske ekipe i ja. Od prve minute razgovora sa njima krenuli u stvaranje temelja svakog kluba, odnosno omladinskog pogona. Bilo je teško, imali smo tek nekoliko dečki koji su imali bilo kakav doticaj sa futsalom i veliku većinu koja je igrala veliki nogomet, te usporedno se htjela okušati u futsalu, koliko smo uspješno animirali dečke dovoljno govori podatak da u ovoj generaciji juniora samo jedan igrač je ostao na velikom nogometu dok svi ostali su se u potpunosti opredijelili za futsal.”
Ivan: “Kako sam i naglasio, za jedan ovako mali klub, ovo je ogroman uspjeh. Ne bi tu ničega bilo da nije bilo naših “klinaca”. Kao što većina Vas zna, sve je samo ne lako krenuti od nule. Morate se posvetiti tome u potpunosti i nakon redovnog posla, odvajati slobodno vrijeme od obitelji i privatnih obaveza ne bi li do uspjeha došlo. Primarno je bilo uopće zainteresirati tu djecu i privući ih u dvoranu sa velikog nogometa. Htjeli smo napraviti prvenstveno dobru klapu i sinergiju među njima, odgajati ih u duhu futsala, a ne velikog nogometa i mislim da smo “Tiho” i ja, ali i svi ostali u klubu u tome načelno i uspjeli.”
Da ste pravo osvježenje na futsal sceni najbolje govore pozitivni komentari na račun igara Vaše momčadi. Loren Radić i Stefano Galešić su U19 reprezentativci Hrvatske, dok neki drugi igrači kucaju na vrata reprezentacije što je najbolja moguća reklama za klub. Možete li nam odati Vašu tajnu uspjeha?
Tihomir: “Što se Lorena Radića tiče on je za one koji ne znaju moj šogor, koji je uz mene odrastao i prošao sve teške trenutke koje sport nosi u mlađim uzrastima, te isto tako period odrastanja i sazrijevanja kao muškaraca, neizmjerno sam ponosan na njega! Kapetanska traka na ruci u klubu i poziv na kampove reprezentacije su rezultat njegovog zalaganja, požrtvovnosti i maksimalnog angažmana! Stefano Galešić je jedan prvenstveno divan dečko, momak koji je radnik i futsal igrač sa svim potrebnim kvalitetama za ozbiljnu razinu futsala, želim mu svu sreću i nadam se da će u tome uspjeti. On je igrač Futsal Pule te se na polusezoni priključio nama u jedinstvenoj ligi, na poziciji pivota mi smo već tada imali dva ponajbolja pivota Mihaela Matijevića i Denija Manestra, njegova profesionalnost i strpljenje dovelo nas je do slatkih briga u rosteru. Nažalost, ozljeda u Omišu unazadila je prvenstveno njegovu sezonu, a osjetilo se na kraju i na rezultatu ekipe. Ostali dečki su također svojim zalaganjem i predanošću upali su u oko široj futsal sceni, rekao bih sa potpunim pravom. Posebne tajne nema, zalaganje prvenstveno igrača uz nas trenere, uzajamno poštovanje i shvaćanje u dijeljenju informacija dovelo je do toga da su pojedini dečki eksplodirali, na njima je da rade maksimalno i sigurno će igrati ozbiljan futsal.”
Ivan: “U timskom sportu ne postoji JA ili nečiji ego. Ekipa je uvijek bila i biti će ta koja izbaci jedno, dva ili pet imena. Na taj način smo bazirali treninge, druženja van njih, putovanja. Dečki su jedna prava klapa, bili oni na terenu ili van njega. Druže se međusobno neovisno o klubu, mnogi od njih idu u istu školu/razred, ali na svakom treningu i utakmici ta homogenost dolazi do izražaja. Ako ne stvorite dobru kemiju među igračima, možete imati i 10 reprezentativaca koji ne moraju nužno postići rezultat. Nadam se da će, osim spomenutog dvojca, osvanuti još koje ime na popisu gospodina Maretića!”
Na Vašim utakmicama mogli smo primijetiti kako Vi kao treneri i cjelokupna juniorska momčad uživate veliku podršku Uprave kluba na čelu s gospodinom Vedranom Frelihom koji je bio uz Vas i na dalekim gostovanjima. Koliko Vam je značila podrška Uprave kluba?
Tihomir: “Tu se vraćamo na Vedrana, ja sam mu zahvalan prvenstveno što imam mogućnost kao trener voditi jedan futsal klub, njegova privrženost cijelom klubu rad i trud da svi budu zadovoljni je način kako biti uspješan. Vedran i ja dijelimo puno toga, imamo slično razmišljanje i ponavljam zahvaljujem se njemu i Upravi kluba na maksimalnoj potpori u cijeloj sezoni.”
Ivan: “Nemojmo se zavaravati, bez “Vekija” (Vedrana Freliha) ništa od ovog ne bi bilo moguće. Toliko je sebe unio u klub, daje i više nego što treba. U šali si znamo reći kako će nas žene/cure ostaviti koliko izbivamo vikendima i večerima radi svega. Ali na kraju, kad se sve zbroji itekako je vrijedilo. Vedran je prije svega jedan dobar čovjek koji zna postići određene ciljeve u životu. A kada bi vam sad krenuo nabrajati koji su to, vezano za klub, ovaj razgovor bi se proširio na par stranica ha ha ha. Beskrajno mu hvala na svemu što radi za nas, nadam se da smo ga barem malo usrećili sa rezultatima ove sezone.”
Na Final Four su se plasirali HMNK Vrgorac, Futsal Aurelia, MNK Olmissum i Uspinjača Gimka. Koga vidite kao juniorskog prvaka Hrvatske za sezonu 2022./23.?
Tihomir: “Mislim da će finale biti Vrgorac – Aurelia, a u finalu ove dvije ekipe doslovno je sve moguće. Nekako blagu prednost dajem Aureliji.”
Ivan: “Sve četiri ekipe su tamo zasluženo, što bi se definitivno moglo reći i da smo mi među njima, no kako je tako je. Gledajući samo međusobne utakmice nitko nas nije toliko nadigrao kao Aurelia i zato ću njih staviti na prvo mjesto. Igraju lijep i prije svega agresivan futsal koji donosi rezultate.”
Malo ćemo se zaigrati. Recite nam koji igrači bi činili Vašu idealnu „petorku“ u juniorskoj 1.HMNL? (bez igrača HMNK Rijeka)
Tihomir: “Uff teško pitanje, svidjelo mi se strašno puno igrača. Ajmo pokušati ovako: Pranjić na golu (Futsal Dinamo), zadnji Cigler (Uspinjača Gimka) iako bi ga izbacio iz konkurencije s obzirom da je jedan od rijetkih igrača koji je u potpunosti prevladao juniorski staž, desni bek Josipović (Aurelia), iako mi se Barišić iz Vrgorca kroz cijelu sezonu jako sviđa, lijevi bek Lasić, iznimno zanimljiv igrač koji bi trebao dobiti što više prilike u seniorskoj ekipi Novog Vremena i na pivotu Horvat (Aurelia), no moram izdvojiti Jelavića iz Vrgorca koji je 2006. godište, jako zanimljiv igrač koji u paru sa Barišićem igra vrhunsku sezonu.”
Ivan: “Teško pitanje, ali idemo probati: golman – Ujević (Aurelia), zadnji – Artić (Uspinjača Gimka) ili Govorko (Vrgorac), desni bek – Josipović (Aurelia), lijevi bek – Cigler (Uspinjača Gimka), pivot – Jelavić (Vrgorac).”
Sezona je tek iza Vas, ali ipak vjerujem da razmišljate o budućnosti. Kakvi su Vaši planovi za sljedeću sezonu? Možemo li Vas očekivati u istim ulogama?
Tihomir: “Krajem petog mjeseca sjest ćemo i početi se dogovarati za sljedeću sezonu, mislim da će biti sitnih promjena, no ono najvažnije nam slijedi početkom lipnja da krenemo sa otvorenim treninzima da oformimo što jače kadete i da pojačamo juniore sa nekoliko novih mladih igrača i ne sumnjam da ćemo u idućoj sezoni biti ponovno konkurentni budemo li radili sa istim žarom. Omladinski pogon je temelj svakog ozbiljnog kluba, a mi to jesmo!”
Ivan: “Trenerska uloga će biti svakako. Ukoliko se oformi Rijeka 2 koja bi se natjecala u posljednjem rangu natjecanja, moguće da ću probati i odigrati koju minutu. Mislim da po dvije minute mogu odmarati mlađe dečke ha ha ha. Za kraj, želim Vam se zahvaliti na ovom pozivu i promidžbi Riječkog futsala u regiji. Nadam se uskoj suradnji u budućnosti.”
Zahvaljujemo se Tihomiru i Ivanu na izdvojenom vremenu za naš portal. Imali smo se priliku uvjeriti da je prije svega riječ o dva sjajna čovjeka i velika futsal fanatika. Ovim putem Tihomiru i Ivanu želimo puno sreće i uspjeha u budućnosti.
HMNK Rijeka danas otvara sezonu gostovanjem u Novom Marofu protiv istoimenog domaćina. Iskoristili smo priliku da uoči utakmice razgovaramo s Romanom Pejnovićem, članom stručnog stožera i desnom rukom trenera Duje Maretića. Što je Romano rekao za Futsal Balkan pročitajte u nastavku.
Romano, za početak, zamolit ću Vas da se predstavite čitateljima portala.
Pozdrav svima, ja sam Romano Pejnović, pomoćni trener HMNK Rijeka, iskoristio bi priliku da pozdravim sve pratitelje portala Futsal Balkan i simpatizere ovoga sporta.
U klubu ste od samog osnivanja, odakle ljubav prema futsalu i HMNK Rijeka?
Ljubav prema futsalu krenula je još od davnih dana, mogao bi čak reći prije više od 15 godina kada smo kao klinci igrali razne malonogometne turnire. Ljubav prema ozbiljnom futsalu krenula je osnivanjem HMNK Rijeka prije 3 godine, kada smo uz predsjednika Vedrana Freliha pomogli u osnivanju istoga, te sam prošao razne uloge, od igrača, trenera juniorske i seniorske selekcije te trenutno pomoćnog trenera u seniorskoj ekipi.
Dolaskom Duje Maretića na mjesto glavnog trenera preuzeli ste ulogu prvog pomoćnika. Kakvi su Vaši dojmovi o novom treneru i kako vidite svoju novu ulogu?
Dolaskom trenera Duje Maretića prije svega podignula se kvaliteta rada u cijelom klubu! Duje je trener od kojega svi moramo učiti jer posjeduje zavidno znanje i iskustvo koje je stekao kroz Hrvatsko prvenstvo i Kup, Ligu prvaka i vođenjem U-19 reprezentacije. Drago mi je da imam priliku biti uz njega i pomoći u ostvarivanju zacrtanih ciljeva!
Danas je pred Vama početak prvenstva. Kako su protekle pripreme i da li ste zadovoljni odrađenim u proteklom razdoblju.
Prošlo je dugih 7 tjedana napornih priprema i mislim da je ekipa fizički itekako spremna! U klubu smo i više nego zadovoljni, te jedva čekamo sutrašnju utakmicu da napokon pokažemo ono što smo pripremali svo ovo vrijeme! Vjerujem da taktički možemo još puno napredovati, ali trenutni pomak je na oko vidljiv i svih nas veseli!
U klub je stiglo nekoliko pojačanja, iskusni Robert Grbić, mladi Miloš Radujković te Brazilac Wesley Estevao. Kakvi su Vaši dojmovi o novim igračima u svlačionici?
Sva pojačanja su ispunila moja očekivanja! “Grba” (Grbić) je igrač koji je uvijek smirene glave i čovjek sa idejom, te će puno pridonijeti u građenju naše igre. Miloš donosi neku novu energiju u ekipi, za njega ne postoji izgubljena lopta a biti će i opasan po protivničke mreže! U njemu vidim ogroman potencijal te se nadam da će ga ostvariti upravo kod nas! Što se tiče Wesleya u početku je bio ponešto rezerviran, ali iz treninga u trening je sve opušteniji i mislim da će odlično izgledati što sezona bude dalje odmicala!
U prvom kolu očekuje Vas susret protiv Novog Marofa. Kakva su očekivanja uoči utakmice i kako vidite svog protivnika?
Danas nas očekuje prvo kolo koje smo tako dugo priželjkivali. Sa druge strane stoji čvrst domaćin prepun bivših igrača Futsal Dinama i Uspinjače koji su željni dokazivanja te mislim da nećemo imati lak zadatak iako nam mnogi nameću ulogu favorita! Nadam se pobjedi i odlasku u Rijeku sa 3 boda!
Od ove sezone očekuje nas jedinstvena druga liga naziva 1. HMNL. Kako komentirate odluku saveza?
Ovogodišnja 1.HMNL je po meni jedan od najboljih poteza HNS-a! Razvitak futsala je neophodan, a ovo je jedan od koraka ka tome. Liga se igra po cijeloj Hrvatskoj, kvaliteta lige je velika, pravilima je maksimalno približena Elitnoj ligi i pitanje je tko će na kraju izboriti direktni plasman u nju.
Prema mnogima spadate u red favorita za osvajanje 1. HMNL i ulazak u društvo najboljih momčadi u Hrvatskoj. Koje su klupske ambicije u nadolazećoj sezoni i koje momčadi vidite kao najveće konkurente u borbi za sami vrh?
Mnogi nas naglašavaju kao jednog od glavnih favorita za osvajanje ovogodišnje lige iako smo jako mlada ekipa pojačana sa par iskusnih i prekaljenih igrača! Nadam se da ćemo opravdati očekivanja i osvojiti ligu haha. Ambicije kluba su naravno najveće i ulazak u Elitnu ligu je najveći cilj, ali uz to jedna od najbitnijih stvari je afirmacija mladih igrača kako bi sljedeće sezone oni mogli iznesti veliki teret koji će liga nositi. Jedni od glavnih konkurenata za naslov će po meni biti Split, Šibenik i Nova Gradiška, iako ni ostale klubove ne želim otpisivati s obzirom da je liga doslovno izjednačena!
Zahvaljujemo se Romanu na izdvojenom vremenu za Futsal Balkan i želimo mu puno sreće i uspjeha u budućnosti.
Večeras nas očekuje finale U19 Europskog prvenstva koje se igra u Poreču. U finalu ćemo gledati reprizu prošlogodišnjeg finala između Španjolske i Portugala. Uoči utakmice razgovarali smo s Lorenom Radićem i Filipom Kamaulijem, igračima HMNK Rijeka koji su uspješno nosili dres reprezentacije Hrvatske na Europskom prvenstvu. Loren Radić igra na poziciji zadnjeg igrača i jedan je od stožernih igrača reprezentacije, dok s druge strane Filip Kamauli igra na poziciji beka i jedan je od igrača s najboljim fizičkim predispozicijama u Hrvatskoj. Što su nam Loren i Filip rekli pročitajte u nastavku.
Prije svega zamolit ću Vas da se predstavite čitateljima portala Futsal Balkan.
Radić: Pozdrav svim čitateljima portala Futsal Balkan, ja sam Loren Radić, imam 18 godina i igrač sam HMNK Rijeke.
Kamauli: Pozdrav, ja sam Filip Kamauli dolazim iz Rijeke i član sam HMNK Rijeke.
Kako je započela Vaša futsal karijera?
Radić: Moja futsal karijera počela je prije dvije godine pozivom predsjednika HMNK Rijeke, Vedrana Freliha. Predstavio mi je projekt koji mi se dopao i sretan sam što sam dio ambicioznog kluba pred kojim je svijetla budućnost.
Kamauli: Od malena volim futsal i mali nogomet općenito. Svoju sportsku karijeru započeo sam na velikom nogometu gdje sam igrao i za HNK Rijeku, ali kako nas uvijek neki životni putevi odnesu tako su i mene na futsal gdje sam sada sretniji nego ikada.
Obojica ste imali priliku zaigrati na U19 Europskom prvenstvu u dresu reprezentacije Hrvatske. Kakvi su Vaši dojmovi u tri odigrane utakmice protiv izuzetno kvalitetnih reprezentacija?
Radić: Ždrijeb nas nimalo nije pomazio, dobili smo najteže moguće protivnike u grupi, ali mi smo vjerovali da možemo proći i na kraju nam je jako malo falilo da igramo polufinale. Mislim da smo ostavili srce na terenu i da smo predstavili hrvatski futsal u najboljem svjetlu. U utakmici protiv Francuske imali smo vodstvo od 2 razlike minutu prije kraja i u zadnjoj sekundi ispustili pobjedu, ali zbog takvih situacija i događanja na terenu volimo ovaj sport. Nakon te jako teške utakmice skupili smo glave i dan nakon nas je čekala Španjolska, dvostruki prvak Europe. U toj utakmici smo pokazali karakter kada smo se vratili s 3:0 na 3:3 i nakon toga smo znali da nam je samo pobjeda protiv Portugala u igri gdje smo se tako i postavili. Bili smo vrlo blizu, ali mislim da možemo biti ponosni na to što smo napravili i ovim putem se zahvaljujem izborniku, stožeru i igračima na jednom lijepom putovanju u kojem sam stekao jako puno iskustva.
Kamauli: Prvo bi se ovom prilikom htio zahvaliti izborniku na ukazanoj prilici, ne znam kako je kod ostalih igrača, ali kod mene su još uvijek pomiješane emocije i smatram da smo stvarno odigrali jedno jako dobro prvenstvo. Naravno da postoji žal kada ne prođeš, ali s druge strane kada si u grupi sa Francuskom, Španjolskom i Portugalom, gdje imaš -1 gol razliku i budeš na korak od prolaza skupine ne možeš biti nezadovoljan.
Pred nama je veliko finale između Portugala i Španjolske. Imali ste priliku igrati protiv obje reprezentacije, koga vidite kao prvaka Europe?
Radić: Obje reprezentacije imaju vrhunske igrače koji igraju na visokoj razini u najboljim klubovima u Europi. Sigurno da će utakmica biti vrlo napeta i zanimljiva za gledatelje gdje će Španjolska probati uzvratiti za poraz od Portugala u grupi.
Kamauli: Što se tiče dvoboja između Portugala i Španjolske očekuje nas pravi spektakl. Portugal je pobijedio u prvoj utakmicu u skupini, ali ovo je ipak finale. Iskreno nemam nekog favorita jer je u futsalu sve moguće, ipak malu prednost dajem Portugalu.
Koji igrač je na Vas ostavio najbolji dojam u Poreču?
Radić: Igrač koji je ostavio najbolji dojam na mene je pivot Španjolske, Santa Cruz. Igrao sam protiv njega i vodili smo bitku kroz cijelu utakmicu, nevjerojatno je jak i vrlo ga je teško čuvati. Ima jako dobru “pivotsku” tehniku i mislim da je on jedan od najboljih igrača njihove reprezentacije.
Kamauli: Na ovakvom natjecanju nema loših igrača, svaki igrač na Euru se našao s razlogom. Na mene osobno najbolji dojam je ostavio Portugalac Tiago Macedo jer je izuzetno agilan, brz i uz sve to sjajan kada je s loptom pa eto neka bude on.
Koji igrači bi činili Vašu idealnu petorku Europskog prvenstva?
Radić: Moja idealna petorka Europskog prvenstva je sljedeća: Golman – Filip Ivan Pranjić (Hrvatska), Zadnji – Tomas Colaco (Portugal), Desni bek – Maksym Malynovskyi (Ukrajina), Lijevi bek – Lucio Rocha (Portugal), Pivot – Santa Cruz ( Španjolska).
Kamauli: Moju idealnu petorku činili bi na golu Luka Lovrec (Slovenija), zadnji igrač Diogo Silva (Portugal), lijevi bek Lucio Rocha (Portugal), desni bek Tiago Macedo (Portugal) i pivot Luka Čop (Slovenija).
Nemate puno vremena za odmor, obojicu Vas očekuju klupske obveze u HMNK Rijeka. Kako vidite sezonu koja je pred vama?
Radić: Vratili smo se u klubove i nastavili s treninzima. Pri kraju smo priprema i imamo još dvije prijateljske utakmice prije početka prvenstva u kojem su ciljevi visoki i mislim da nikome neće biti lako protiv nas. Ove godine liga je jako zahtjevna i moramo bit maksimalno fokusirani u svakoj utakmici, atmosfera u momčadi je odlična i naporno treniramo kako bi Rijeku odveli tamo gdje zaslužuje, a to je najveći rang hrvatskog futsala!
Kamauli: Smatram da će sezona biti odlična, imamo novog trenera te nekoliko novih igrača koji su se brzo uklopili u sistem. Možda bi sada bilo pohlepno od mene da kažem kako smatram da bi trebali biti negdje na vrhu jer je liga stvarno dobra, ali dečki i ja ćemo dati sve od sebe da budemo tamo gdje Rijeka pripada, a to je na samom vrhu.
Dugo me nije bilo! Porazi na parketu nisu nikad ugodni, međutim, oni drugi porazi, porazi uz parket su puno teži, puno bolniji. Brod Novog Vremena malo je zabrazdio u neke druge vode, u vode profesionalizma, koje u ovom klubu i sa ovom garniturom igrača, neće proći – “no pasaran”.
Zna se kako smo ušli u drugu ligu, pa nakon 7 godina drugoligaškog juga, stigli smo i na prvoligašku scenu i evo više od desetljeća borimo se za sam vrh hrvatskog futsala. Momci uz futsal moraju (i rade to jako dobro) nešto i raditi. Karijera igrača pruža zadovoljstvo, sportsku ambiciju i tome sl., ali što poslije igranja? Daleko je ovaj sport, predaleko od uvjeta profesionalizma i zato držimo ovaj naš model održivim.
Dugo toplo ljeto donijelo je promjene na svim klupskim razinama. Predsjednik je podnio ostavku odmah nakon završenog prvenstva, ostatak Uprave obznanio prekid suradnje sa trofejnim trenerom Ivanom Božovićem, te isto tako rastanak sa nekim od igrača. Četiri igrača napustila su redove makarskog prvoligaša, a stigli su Vitor Lima i Duje Vladović. Pristojna promjena dogodila se i u sponzorskom segmentu.
Naravno, što je najintrigantnije u toj priči, u ljubičastu svlačionicu vraća se Sveti Duje Makarski. Da, Duje Bajrušović vraća se u svoj klub, u svoju svlačionicu, ali ovaj put kao trener. Duje Bajrušović završio je igračku karijeru i u Makarskoj i danas započinje svoju trenersku priču. Lider sa parketa, rođeni vođa, treba svoju energiju, svoju emociju, svoje futsal znanje, prenijeti na momke s kojima je do jučer igrao, dijelio dobro i zlo na parketu. Ne sumnjam u dobar ishod. Naravno, za sve postoji – vrime !!!
Dario Martinović, najmlađi predsjednik (debelo još igračkih godina) u 1. SuperSport HMNL, donosi novi vjetar, novi elan u Novo Vrijeme. Naravno, dežurni dušebriznici su ga odmah dočekali, “a šta ti to triba, a znaš kakva je naša Makarska”………. međutim, naš “Crveni”, svojim mostarsko-makarskim temperamentom, dišpetom, voljom, znanjem i entuzijazmom, uz maksimalnu podršku UO, “zapeo” je odmah na startu da malo drugačije organizira administrativno-uredski dio u klubu, pa onda i akademiju, a naravno za sve to treba imati i dobro posloženu upravu.
Nova sezona, porazi nikako samo pobjednički gard!!!
Novo Vrijeme kreće u novu sezonu sa dosta novih lica, sa dosta novih ideja i akcija, ali kod svih je i dalje ostala ona stara navika. Pobjednički gard!!!
Igrači žele dokazati da su bili malo (!?) i neopravdano zapostavljeni u prošloj sezoni. Tako Kazazić, Vuković, Musinov i Horvath, apsolutno imaju veliki motiv da odigraju još koju sezonu na visokom nivou. Bašković je još jednom zbog povrede propustio play off, a to se po prvi put dogodilo i Toniju Jelaviću. Reprezentativni tandem samo jednu želju ima – zdravlje. A poslije…….
Hercegovački kvartet prepolovljen je. Ostali su Seso i Bubi. Nakon ciklusa od 100 hercegovačkih utakmica u sezoni turnira, očekujemo od njih nastavak dobrih igara i osvojenih trofeja sa vrelog hercegovačkog asfalta.
Gabi Lasić, nakon godinu dana pauze (di je bio?!), vraća se na scenu kao najbolji mladi igrač generacije 2003.godišta. Može i mora pokazati da je igrač prvoligaških seniorskih kvaliteta, kao i nešto stariji Duje Vladović, još jedno dite splitskih ulica u makarskoj svlačionici.
Tandem carioca, Rafa i Lima, zasigurno nude spektakl. A takva će biti i cijela Supersport prva hrvatska malonogometna liga.
Fotografija i text preuzeti sa facebook stranice: MNK Novo Vrijeme
Romano Pejnović uoči početka sezone…
FC Mostar SG hvata zalet za povratak na vrh!
Smederevo tri od tri, Kuršumlija zaustavila favorita!
